Intervju: Folklorni ansambl "Podgorica"

Folklor, narodna umjetnost u kojoj se oslikava tradicija, posebno kroz muziku i ples je puna emocija koje lako dođu do posmatrača, pa ih i pokrenu.

U današnje vrijeme, kada muzičku prati i ekspanzija u pogledu plesnih novina, folklor ostaje konstanta zahvaljujući svojoj umjetničkoj i kulturnoj vrijednosti, tradiciji i poštovanju svega onoga što predstavlja.

Prije tri godine u Glavnom gradu naše zemlje osnovan je Folklorni ansambl "Podgorica".

Darko Radulović, koji se najvećim dijelom života posvetio folkloru, licencirani učitelj narodnih igara, odlučio je da oko sebe okupi ljude kojima je folklor u srcu, te one koii su odlučili da nauče igre, da podstakne djecu da prepoznaju i zavole sve vrijednosti koje folklor nosi... Na ovaj način stvoren je ansambl pred kojim se tek otvaraju putevi.

Mama Marija blog: Usudila bih se pretpostaviti da je želja za osnivanjem ansambla postojala mnogo ranije. Polazeći od toga, zanimalo bi me koji uslovi su morali biti ispunjeni da biste rekli : "To je to, krećemo u susret ostvarenju zamišljenog"?

Darko: Pa, jeste. S obzirom na to da sam nekoliko godina u KUD-u "Aluminijum", čiji sam bio dugogodišnji član, radio sa pripremnom grupom, nakon izlaska iz tog ansambla, želja se nekako sama nametnula, jer kad živite sa nečim od malena, prosto je nemoguće prekinuti tu nit.

Mama Marija blog: U ansamblu praktično ne postoje starosne granice za pristup. Ako možemo generalizovati, koji uzrast najčešće pristupa ansamblu, odnosno kod koje starosne dobi je uočljiva najveća istrajnost i posvećenost?

Darko: Upravo tako, starosne granice kod nas ne postoje i po tome smo već postali prepoznatljivi u našem gradu. A sto se članova tiče, najvećim dijelom to su osobe srednje starosne dobi koji su ujedno i najuporniji i najistrajniji.

Mama Marija blog: Da li biste mogli izdvojiti kao naijinteresantniii neki od razloga koje polaznici navode kao odlučujući prilikom donošenja odluke da nauče da igraju?

Darko: Pa, razlozi su uglavnom slični. Ljudima poslije napornog radnog dana i svakodnevnih obaveza ovaj vid rekreacije veoma prija. Pokret tijela u kombinaciji sa muzikom nas  oslobađa od stresa, prosto je lijek za dušu i tijelo. 

Mama Marija blog: Nadovezala bih se na Vaš prethodni odgovor. Roditelji, okupirani obavezama ličnim i svoje djece, često uskrate sebe za nešto korisno ili nešto što bi željeli. Poznajem mnogo mama koje upravo folklor navode kao neostvarenu želju, a na pitanje zašto se rekreativno ne počnu baviti, odgovor je istovjetan - nemam vremena. Ipak, polaznici Vašeg ansamla, raznolikom strukturom, pokazuju da se sve može uklopiti. Da li je među polaznicima bilo skeptičnih, koji su sada među aktivnijim i, po pitanju dolazaka, redovnijim članovima?

Darko: Možda zvuči malo nestvarno, ali skoro svi članovi našeg ansambla su redovni na probama. Iako smo mi rekreativni ansambl, trudimo se da svaka proba izgleda kao da ćemo već sjutra zaigrati pred publikom. Moram se pohvaliti da skeptičnih nije bilo za ove 3 godine koliko postojimo, bilo je samo onih koji su iz nekih opravdanih razloga odustali od folklora.

Mama Marija blog: Budući da ste i Vi roditelj, kada je riječ o djeci i bavljenju folklorom, koje biste prednosti kao osnovne istakli?

Darko: Upoznavanje sa kulturama i tradicijama različitih nacija kao i zdravo druženje predstavljaju edukativne benefite koje folklor nosi u sebi. Jedan od bitnih razloga bavljenja ovom umjetnošću je i njegov uticaj u zdravstvenom i vaspitnom smislu u razvoju djece. Osim sjajne koordinacije pokreta, vedar duh je ono što karakteriše folklor.

Mama Marija blog: Rad sa velikim brojem ljudi uvijek se vezuje za potencijalno veliki izvor stresa. Međutim, uz muziku i igru, pretpostavljam da sve to drugačije izgleda?

Darko: S obzirom na to da ovo radim iskljucivo iz ljubavi, za mene ne predstavlja stress, ali nosi veliku dozu odgovornosti. Ipak, kao što ste i sami rekli, uz muziku i igru sve je to drugačije i lakše. 

Mama Marija blog: Smatram da intervju ne može biti završen u stilu - Ako ima nešto da dodate, a nismo pitali...  Ipak, s obzirom na to da je za Vama dugogodišnja novinarska karijera, bilo bi neumjesno da ne ostavimo mogućnost pitanja po izboru. J

Darko: Iskoristio bih ovaj prostor da kažem nešto  o crnogorskoj nošnji, pjesma i igri, što mnogi možda i znaju, ali svakako vrijedi ponoviti.

Crnogorska narodna nošnja jedna je od najljepših u Evropi, jer svojom elegancijom, otmenošću i vezom koji je prisutan na mnogim njenim djelovima, prilači veliku pažnju.

Crnogorske narodne pjesma su malih i kratkih formi i njihov tekst se ponavlja u kontinuitetu. To su rodoljubive pjesme, pjesme ponosa, tuge i radosti, koje snažno potvrđuju burnu crnogorsku istoriju.

Igra Crnogoraca se zove ORO. Muškarci i žene se približe jedno drugom i naprave krug, odnosno kolo, pa počnu pjevati, obično prozivajući nekog momka da uđe u kolo i započne igru. Jedan od najhrabrijih momaka ulazi u kolo i počinje da igra u stilu imitiranja orla. Ubrzo mu se pridružuje djevojka koju je privukla njegova igra. Ona, takođe, oponaša orla, ali na mnogo elegantniji način.

 

 

Intervju: Animatori za djecu PG

Poznato je da su djeca najzahtijevnija publika. Traže maksimum, ne pristaju na kompromise, podrazumijevaju pravu i iskrenu emociju i posvećenost.

Posao animatora na raznim događajima za djecu je vrlo zahtijevan, kako u fizičkom, tako i u kreativnom smislu.

Aleksandra i Nikola - Animatori za djecu PG, mladi bračni par, roditelji, iskustvo i ljubav prema djeci prenijeli su u svoj posao i za kratko vrijeme postali jedni od najomiljenijih animatora na teritoriji Crne Gore.

Mama Marija blog: Mnogi od nas roditelja, koji vodimo brigu samo o svojoj djeci, pomislimo često da li dan ima kraja. A vi, pored brige o vlastitoj djeci, gotovo svakodnevno animirate veliki broj druge djece, različitog uzrasta, želja, interesovanja, temperamenta. Šta tek vi kažete na kraju dana? J

Animatori PG: Interesantno pitanje hahah..Mi uglavnom na kraju dana duboko uzdahnemo i kažemo : "Bože, da li ova djeca imaju prekidač za gašenje, ova  energija je nemoguća" 😅

Mama Marija blog: Da li je lakše, odnosno teže raditi sa grupom od 10 - 20 djece, na primjer na rođendanima, nasuprot velikom broju djece koja su prisutna na događajima otvorenog tipa?

Animatori PG: I jedno i drugo je interesantno na svoj način, s tim što je uvijek lakše kada smo na sceni i na događajima otvorenog tipa. Ali, i to ima svojih začkoljica, jer za nastup otvorenog tipa moramo spremiti poseban program. A što se tiče  manjih grupa djece, program zavisi od njihovog raspoloženja. Takođe, program prilagođavamo uzrastu.

Mama Marija blog: S obzirom na bogato iskustvo, da li vam se čini da smo mi roditelji zahtjevniji sa svojim idejama, ili ipak djeca traže maksimum i iznenađuju svoijim zamislima?

Animatori PG: Dosadašnje iskustvo nam je pokazalo da mi  roditelji to doživljamo "holivudski", te samim tim tražimo da to bude mnogo komplikovanije. Dok je djeci u većini slučajeva najvažniji dobar provod. Naravno, naiđemo i na djecu koja imaju posebne prohtjeve, ali to nikad nije bilo nešto nemoguće i neizvodljivo.

Mama Marija blog: Koji je najkreativniji zahtjev na koji ste naišli?

Animatori PG: Najkreativniji zahtjev na koji smo naišli su u svakom slučaju bile tematske večeri i žurke uglavnom sa temom bajki, gdje smo mi kroz animaciju morali da pričamo priču, to jest našu animaciju smo morali potpuno prilagoditi određenoj bajci.

Mama Marija blog: Koliko je bilo teško isplivati i pozicionirati se na ne prevelikom tržištu i šta smatrate presudnim za vaš uspjeh?

Animatori PG: Što se tiče pozicioniranja bilo je teško, ali težak rad, stalne inovacije i mnogo iskustva su nas polako ali sigurno gurali na površinu. Naravno, novina nikad dosta, tako i mi sad pripremamo neke nove stvari na našem tržištu koje ćemo moći  promovisati preko ljeta i kroz radnu sezonu.

Mama Marija blog: Na koji način proslavljate rođendane svojoj djeci i ko je zadužen za animaciju? J

Animatori PG: Kada su u pitanju rođendani naše djece, trudimo se da zajedno sa njima kreiramo, pravimo razne dekoracije, razvijamo  im maštu. A za animaciju smo, naravno, zaduženi  mi. Svoju ludu prirodu jedino možemo tu pokazati, a znamo da nam  neće zamjeriti valjda, ahahaa.To vam je neka vrsta profesionalne deformacije. Čak i kad nas pozovu naši prijatelji da budemo gosti  na dječijem rodjendanu, mi prosto ne odolimo, a da bar malo ne uđemo među djecu i poigramo se sa njima. Kako god nama je uvijek veselo i drago nam  je što smo uspjeli da to prenesemo na naše klince.

Mama Marija blog: Kojom dječijom pjesmom, uz obaveznu prateću koreografiju, bismo mogli završiti ovaj intervju? J

Animatori PG: E pa sad... Imamo nekoliko koreografija  koje su nam baš omiljene i koje djeca baš vole. To su : “Ram sam sam” i “Majmunski ples”. Ali, pošto je trenutno hit "Ram sam sam", to ćemo odabrati za kraj.J

Intervju – “Angie&Me”

Majstorice Jelena i Anđelija
Angie&Me

One svojim kreacijama boje sive jesenje i hladne zimske dane, obogaćuju proljećno i ljetnje šarenilo i ljepotu. Toplinu misli prenose u svoje radove, zato nam svaki od njih nepogrešivo dobro pristaje.

Jelena Damjanović Vidaković je, zajedno sa kćerkom Anđelijom, od svog hobija uspjela da napravi prepoznatljiv brend "Angie&me", omiljen među malim damama i njihovim mamama.

- Da li je početak bio jednostavan? Da li su ideja, talenat, volja i upornost odlučujuća kombinacija, ili je svemu potrebno dodati još neki začin kako bi stigli do uspjeha?

Jelena: Svaki početak je na svoj način težak – ne poznaje se tržište, nemaju se adekvatne vještine i znanja, nedostaju kontakti. Kad pogledamo iza sebe četiri godine unazad, jako smo srećne gdje je “Angie&Me” priča danas. Počelo je kao igra, kao lijep hobi, a danas nas dvije intenzivno živimo život cvjetnih majstorica i naš svaki dan je dan u cvijeću.

- Poznajem značajan broj ljudi koji su zaposleni, imaju djecu i željeli bi se baviti hobijem, za koji imaju talenat, i predstaviti ga, ali ne uspjevaju da se organizuju, jer se čini premalo vremena za redovni posao, porodične obaveze, pa još i za bavljenje hobijem. Kako je to izgledalo u Vašem slučaju?

Jelena:  Početak “Angie&Me” priče vezan je za napuštanje mog posla u finansijskoj instituciji u kojoj sam radila prethodnih 13 godina. Bukvalno u mjesec izdešavalo se million stvari koje su nekako posložile kockice u mojoj glavi i gurnule me u ovu priču. Iako sam u prethodnih četiri godine paralelno razvijala “Angie&Me” i radila u nekoliko privatnih kompanija, posljednjih godinu dominantno živim od svog hobija. Imati neku dodatnu zanimaciju uz posao za mene je u početku bio jedan sjajan ventil i antistres terapija, a vremenom sve veća ljubav, preokupacija i ono bez čega ne mogu zamisliti svoj dalji život.

- Prisutni ste i na društvenim mrežama i na sajmovima. Da li je to osnovni način prezentacije i najbolji put do kupaca i da li je pređašnje zavidno iskustvo u oblasti marketinga imalo ključni značaj?

Jelena:  Mislim da mi prethodno radno iskustvo jeste pomoglo u postavljanju nekih zdravih osnova građenja našeg imidža u javnosti, a za sve dalje presudan je bio način rada i kvalitet i izgled naših proizvoda. Sajmovi su za nas bili sjajna prilika da se predstavimo javnosti, jer njih posjećuju ljudi koji potencijalno ni ne koriste društvene mreže. Sjajni su i zbog toga što na licu mjesta možete posjetiocu da omogućite ugođaj probe proizvoda, što npr.izostaje kod interenet posjeta. Često žene znaju da kažu “ali meni cvijeće ne stoji”, da bi kad probaju, postale naši vjerni kupci ne samo za sebe već i za sve svoje prijatelje. Društvene mreže sa druge strane imaju primat kod mlađe populacije, prvenstveno mislim na Instagram. To nas motiviše i tjera da dosta vremena posvetimo kreiranju što boljih sadržaja, fotografija koje će na željeni način probuditi emociju kod naših pratilaca i podstaći ih da kupe naše proizvode.

-Sam svoj gazda zvuči primamljivo, ali da li ima i nekih otežavajućih okolnosti, ne samo na početku, nego i kada je brend prepoznat i kada je posao zaživio?

Jelena: Najteži momenat za mene kao roditelja je svakako neizvjesnost prihoda. Radimo svakog dana, vjerujemo da će kupci doći, ali na to ne možemo sa sigurnošću da računamo. Ta neizvjesnost čini kod mene podijeljenost da još uvijek povremeno pokušavam da nađem neki formalni radni angažman. Sa druge strane, sloboda upravljanja svojim vremenom i životom, fleksibilnost u kreiranju svog radnog dana i jako puno vremena provedenog sa Anđelijom su prednosti koje je jako teško nadomjestiti novcem. Danas mi imamo mnogo stabilnije prihode nego ranije, učestvujemo na jako puno sajamskih manifestacija tokom godine, imamo i jednu lijepu bazu stalnih kupaca, ali smo zaista motivisane da podignemo ovu priču na još ozbiljniji nivo i zaista sjutra živimo pristojno od naših cvjetnih rukotvorina.

- Posvećenost djetetu i značaj prisustva, i u fizičkom i u duhovnom smislu, primjetna je u svakoj Vašoj objavi. Sa Vama je uvijek i Vaša kćer, koja pomaže u izradi i prezentaciji radova. Dobar primjer i pruženo iskustvo. Ona, kako se čini, to veoma rado i sa zahvalnošću prihvata?

Jelena: “Angie&Me” priča odigrala je jako važnu ulogu u Anđelijinom djetinjstvu. Od svoje sedme godine, ona je cvjetna majstorica i zaštitno lice cijele naše priče. Ohrabrila se i osnažila, oslobodila svoju kreativnost, upoznala jako puno žena koje se bave različitim vrstama ručnog rada, isprobala mnogo toga zanimljivog. Ono što je meni bilo jako važno je i što je shvatila vrijednost novca i način na koji se on teško zarađuje, a lako troši.

- (Pitanje za Andjeliju) Koliko često na svojim drugaricama viđaš vaše radove i da li se osjetiš ponosnom i dobiješ novu energiju i inspiraciju?

Anđelija: Moje drugarice iz škole jako vole rajfiće i trakice koje mama i ja pravimo. Najviše vole da im baš to donesem kad me pozovu na rođendan, a jedan broj njih stalno posjećuje naš štand kad izlažemo na nekim sajmovima. Moja mama često poklanja neke cvjetne sitnice, tako da se moje drugarice uvijek obraduju.

- Koje boje će preovladavati u vašoj kolekciji za proljeće-ljeto i na koji način zainterosovane mame i njihove princeze mogu doći do vaših kreacija?

Jelena:  Što se boja tiče, uvijek su aktuelne pastelne nijanse – puder roza, vanilla ili nježno plava. Međutim, ove godine na velika vrata se vraća i jarko žuta. Za ljubitelje klasike, uvijek imamo u ponudi crvene ruže. Manje djevojčice naravno tradicionalno biraju nježno rozu, pink ili ljubičastu.

Što se tiče najava sajmova, svaki mjesec se nešto dešava: sredinom maja smo na velikoj manifestaciji udruženja Roditelji u parku kod Dvorca na Kruševcu, a onda kreću lagano i prvi morski sajmovi. Za sve informacije, kao i za fotografije naših proizvoda svi zainteresovani mogu pogledati naše stranice na instagramu i facebooku.