Gore,
visoko na nebu, baš u onoj tački koja liči na sam vrh Vasione, tek na djelić
sekunde trepnulo je nešto. Nepažljivom i nezainteresovanom oku bi zasiguno
promaklo, ali ne i njima dvojema koji su to čekali znajući šta očekuju.
„Počinje“,
viknuše uglas uzbuđeno.
Počeše
da trče po sobi ni sami ne znajući zašto i kuda. Saplitali su se o igračke,
jedno o drugo, poskakivali, gledali na sat, sve dok nijesu izmoreni, samo tren
nakon neplaniranog spuštanja glave na jastuk, utonuli u čvrst san.
A,
tako su bili sigurni da će ovog puta izdržati...
Hiljadama
kilometara daleko, u carstvu leda i snijega, jedan simpatični djedica se
zadovoljno smiješio:
„I
oni najuporniji su konačno utonuli u san“, reče onako za sebe.
„Znači
možemo da krenemo?“ začu iza sebe glas Veselina, svog najvrijednijeg druga.
„Da,
spreman sam kao da je iza nas 364 dana napornih priprema“, odgovori djedica i
tako čilo, nestvarno za njegove godine,
poskoči, uze svoje posebne zvončiće i uputi se ka vratima.
Napolju
ga je očekivala čitava četa veselih drugara. Tokom cijele godine oni vrijedno
rade imajući na umu samo jedno, posebnu nagradu – radost u dječijim srcima. Djeca
ih ne poznaju, nijesu nikada uspjela da ih vide, ali znaju da oni postoje i
zbog njih se svake godine trude da budu sve bolji.
„Sve
spremno?“, upita Djeda Mraz.
„Kao
i uvijek“, začuše se veseli glasići.
„Onda,
idemoooooo!“
Dvije
glavice su provirile iz zadnjeg dijela sanki. Nijesu bili sigurni kako su se
našli tu, ni da li Djeda Mraz zna da su i oni saputnici na ovom posebnom
putovanju. Širom su otvorili okice upijajući svaki trenutak.
Bilo
je nestvarno, čarobno, ali suviše kratko. Baš kada su pomislili da toliko
uzbuđenje ne može biti stvarno i počeli da shvataju šta im se dešava, putovanje je završeno, jer je
Djeda Mraz obavio svoj važni i najradosniji posao, pa je došlo vrijeme da se
vrati u svoj dom kako bi uživao posmatrajući snena mala lica širom svijeta kako
tumaraju od svojih krevetića do jelke, nestrpljivo očekujući da utvrde da li je
Djeda Mraz dobio njihovo pismo i da li je uspio naći njihovu adresu.
U
tom trenu začuše zvuk nalik na praporce, tu negdje blizu uha. Zvuk je bio
dovoljno tih da ne razbudi sve u kući, ali i tako intenzivan da je uspijevao
rastjerati i posljednje tragove sna.
Dok
su bosim nožicicama tumarali po kući znatiželjne glavice su postale svjesne da
je Djeda Mraz i ovog puta pronašao način da dođe u njihovu kuću, a da su oni
propustili baš taj trenutak. Obišli su sa njim čitavu planetu, a propustili su
trenutak kada je posjetio njihov dom.
Djeda
Mraze, Djeda Mraze, uspio si se sakriti u našoj kući, ali ne možeš ubijediti
glavice čije misli nezaustavljivo lete na krilima mašte da je sinoćnja avantura
bila tek jedan običan san.