Pod naletom pseudo kulture, kiča i šunda, mnoge istinske kulturne i umjetničke vrijednosti su potisnute u stranu i manje su vidljive. Boriti se za očuvanje umjetnosti u njenom viševjekovnom smislu postao je veliki izazov u današnjici. Ipak, i dalje postoje oni koji ne odustaju i koji kroz svoj izraz i rad uspijevaju skrenuti pažnju na prave vrijednosti.
Prof.Vanja Pantović je NVO Studio za lijepe
umjetnosti „Zvončić“ koji je osnovala u Baru prije skoro dvije decenije,
2004.godine dovela do toga da on preraste u Baletsku školu za osnovno
obrazovanje „Princeza Ksenija“. Tri godine kasnije otvorena je područna
jedinica u Podgorici, a 2016.godine i u Nikšiću. Danas škola okuplja oko 160
učenika.
Mama Marija blog: Iz
sadašnje perspektive, kako Vam izgleda taj razvojni put?
Vanja Pantović: Razvojni put naše
škole iz sadašnje perspektive liči na EKG grafiku. Smjenjuju se trenuci radosti, zanosa, teških trenutaka, neprestane
borbe. Bez pauza,
kao u radu srca. Konstantan ritam , koji ponekad prelazi u aritmiju u
brojna pitanja,...
Mama Marija blog: Brojna
značajna imena iz oblasti umjetnosti su dala svoj doprinos radu i umjetničkoj
izgradnji Baletske škole. To je priznanje, svakako, ali kolika je obaveza u
daljem radu?
Vanja Pantović:
Istoriju naše škole ispisuju najbolji profesori iz ove oblasti. Sa raznih
meridijana, a sa zajedničkim imeniteljem- uspjeh naših učenika, unapredjenje
nastavnog procesa, stvaranje profesionalnog ansambla.
Sve pedagoge vezuje ista
obaveza i odgovornost da ovom važnom zadatku pristupe sa puno stručnosti,
ljubavi i nadahnuća.
Ključna riječ je
kompetentnost. I, naravno, odgovornost da
učestvujemo u vrlo važnom i
vrlo delikatnom poslu.
Mama Marija blog:Baletski
izraz jasno upućuje na Vaše viđenje škole kao Škole za princeze. Kroz brojne
nastupe polaznice to i dokazuju. Tokom svake školske godine organizujete
baletske spektakle gdje talenat i rezultati rada polaznika škole dolaze do
izražaja. Za ovu školsku godinu to je bio projekat „La fille mal garde“. Preko
stotinu učesnika, istaknuta imena sa kojima ste sarađivali na ovom projektu,
kostimi, sve je govorilo u prilog organizaciji na visokom nivou, disciplinovanom
i predanom radu, ali je nesumnjivo za sobom povuklo i shvatanje o visokom
stepenu zahtjevnosti. Koliko je kompleksna realizacija takvih projekata?
Vanja Pantović:
Realizacija svakog našeg projekta je veliki poduhvat. Razlog tome je krajnje
profesionalan odnos prema svim segmentima tako složene konstrukcije. Neprestan
rast u kvalitetu naših produkcija govori o našem fokusu, koji je sve
izoštreniji. Publika to nagradjuje aplauzima i radošću, koju dijelimo sa
djecom.
Mama Marija blog: U
nedjelju, 09.juna, u Crnogorskom narodnom pozorištu je izveden baletski
spektakl „Čipolino“. Ovaj spektakl se izvodi još od 2012.godine i, kako ste
jednom rekli, predstavlja svojevrsnu priliku da polaznici prate svoj napredak,
jer iz godine u godinu mijenjaju uloge, te pčelice postaju pečurke, pečurke -
višnjice, i tako dalje. Da li učenici posebno vole ovaj nastup?
Vanja Pantović:
Chipolino je divna dječija priča. Divno ispričana priča o solidarnosti,
zajedništvu. Borbi dobra i zla. I, naravno, da je djeca mnogo vole. Muzika
Hačaturijana posebno doprinosi uspjehu ove predstave.
I, da, kao što ste rekli,
djeca rastu sa Chipolinom. Stasavaju iz godine u godinu oblačeći nove kostime,
koji nose zahtjevnije tehničke zadatke. I publika jako voli ovu predstavu.
Mama Marija blog: U
Baletskoj školi „Prineza Ksenija“ postoji i baby class, koji upisuje djevojčice
uzrasta od tri godine. Koliko je interesovanje za ovu grupu i koliko je, pored
nesumnjivo neophodnog talenta i posvećenosti, važno da se za ozbiljno bavljenje
baletom krene što ranije?
Vanja Pantović:
Dobro je život započinjati uz umjetnost. Uz muziku velikih stvaraoca, biti
upućen na kvalitet i istinske vrijednosti, koje su sve sadržane u baletskoj
umjetnosti.
MamaMarija blog:
Osim časova baleta, učenice u Vašoj školi pohađaju i časove bon tona, te
poznavanja muzike. Imali smo priliku da vidimo kako to pozitivno utiče na
oblikovanje ličnosti, interesovanja i ponašanja kod ovih mladih dama. S obzirom na to da je Baletska škola „Pinceza
Ksenija“ škola za osnovno baletsko obrazovanje, Vi ste sklopili sporazume sa
školama iz regiona i inostranstva za natavak školovanja talentovanih učenica.
Vanja Pantović:
Škola u datim teškim okolnostima pravi velike napore da unapredjuje nastavni
proces i da učenike pripremi za dalje školovanje na akademijama, koje ne
postoje u našoj zemlji. Posebno smo počastvovani ugovorom o saradnji sa
Akademijom igre iz Pekinga. Taj ugovor, pored stipendija za studije, tretira i
razmjenu pedagoga, igrača, kao što smo imali prilike da vidimo u predstavi
Pepeljuga. Učenici dobijaju svaku
vrstu logistike i pune podrške
u dostizanju visokih standarda ove profesije.
Mama Marija blog:
Govoreći o svom školovanju, jednom prilikom ste u istoj rečenici spomenuli
sjećanje na hladne učionice, ali i instrumente koji su čuvani na policama za
specijalne prilike. Naslućujem doživljaj i značaj koji je još u djetinjstvu za
Vas imala umjetnost, koja Vam je zapravo i odredila životni put.
Vanja Pantović:
Da, hladne su bile učionice ali je svjetlost izlazila iz njih. I ta svjetlost
mi i danas osvjetljava put. Sva raskoš, jarke boje muzike velikih stvaraoca
koreografisale su moj život. I živim u tako jarkim bojama i danas.
Mama Marija blog:
Ističete često da među umjetnicima posebno poštujete Riharda Vagnera, upravo
zbog njegovog shvatanja umjetnosti, njene snage i moći. Da li se to poklapa i
sa činjenicom da se u njegovim umjetničkim djelima pojavljuju korijeni
atonalnosti (atonalnost je bazirana na međusobnoj kombinaciji i ravnopravnosti
dvanaest tonova, to je zapravo komponovanje van svih postojećih muzičkih
ljestvica, prim.aut.)? Da li je težnja ka pomjeranju granica presudna?
Vanja Pantović: Vagnera
najviše volim zbog njegove nesalomive volje da kroz umjetnost regeneriše
svijet. Njegova snaga je fascinantna i tako inspirativna. Njegova trajanja i
istrajavanja , kao trajanja njegovih opera , nam mnogo govore. A njegov
dostojanstven stav u najtežim trenutcima uči kako gospodski treba podnijeti sva
nerazumijevanja i
teške trenutke- opstati i ostati
na visini velikog zadatka!!!
Mama Marija blog: Rečenica
kojim opisujete svoju karijeru je „Kada balerina izađe na scenu, ona na
najbolji način pokazuje kako život treba rukama zagrliti i kako nogom
pokoriti“. Da li ovaj balans treba da posmatramo kao ključni i u umjetnosti i u
životu?
Vanja Pantović: Ima
u baletu korak koji se zove balance.
Izgleda da je ključ mudrosti u pronalaženju balansa, kako bi EKG bio dobar.
Plesati balance uz ritam nekog
lijepog valcera...
